Barcelonska povelja
Odobrena je na Generalnoj skupštini ECTP-CEU u Barceloni 22. travnja 2013.
Povelja sadrži: Zajedničku viziju i načela prostorno planerske struke te perspektivu i program rada za zajedničko djelovanje svih donositelja politika i aktera na svim razinama (vlast, poslovni sektor, obrazovanje, civilno društvo, NGO, građani i dr.)
Povelja ne zagovara određeni sustav nego naglašava vrijednosti prostornog planiranja jer kako je navedeno: „Bez učinkovitog planiranja nije moguće ostvariti dugoročnu viziju prostornog razvoja Europe”
Ova povelja nas kroz poglavlja vodi kroz suvremene izazove koje nosi vizija gradova i regija sa posebnim naglaskom na integriranosti i povezanosti ne samo između grada i njegove regije već i unutar same zajednice u dijelu A, preko uloge prostornih planera u načinu ostvarenja vizije gdje je istaknuto da je prostorno planiranje multidisciplinarna djelatnost koja uključuje različite stručnjake iz različitih područja u poglavlju B, da bi u dijelu C postavila obveze, odnosno standarde prostornim planerima.
Važno je napomenuti da Povelja ne daje samo smjernice prostornim planerima, već i lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi kao i lokalnoj zajednici kako da ostvare vizije prostornog razvoja, odnosno ona je namijenjena svima kojima je prostor predmet interesa.
Europska povelja o participaciji u prostornom planiranju
Odobrena je na Generalnoj skupštini ECTP-CEU u Dublinu 2015. godine i namijenjena je svim akterima u prostoru, jer sve političke odluke imaju izravan ili neizravan utjecaj na prostorno planiranje. Thomas Jefferson, pisac američkog Ustava, izjavio je kako je jaz između reprezentativne demokracije i tiranije uvijek malen, rekao je: "Demokracija nije ništa više od vladavine rulje, gdje 51% ljudi može oduzeti prava od preostalih 49%."
Vizije gradova i prostora - međunarodne preporuke za prostorni i urbani razvoj
Odluka o objavi ključnih i aktualnih dokumenata globalne i europske razine, koji daju usmjerenja i temeljne principe za planiranje prostornog i urbanog razvoja te ujedno pozivaju na akciju i uključivanje širokog kruga sudionika, rezultat je suradnje Udruge hrvatskih urbanista i Hrvatskog zavoda za prostorni razvoj te zajedničkih nam težnji.
Sveobuhvatno prostorno planiranje i kvalitetan i učinkovit urbanizam preduvjeti su za očuvanje vrijednosti hrvatskog prostora, ali i usmjeravanja svih razvojnih aktivnosti prema održivoj i kvalitetnoj budućnosti hrvatskih gradova i naselja te cjelokupnoga hrvatskog teritorija.
Suradnja Udruge hrvatskih urbanista i Hrvatskog zavoda za prostorni razvoj s kolegama drugih europskih zemalja koji se bave urbanim temama potvrđuje činjenicu da izazovi vezani za razvoj gradova i teritorija nisu hrvatska specifičnost. Upravo aktualni, relativno novi dokumenti skupljeni u ovoj publikaciji svjedoče o nadnacionalnoj potrebi ponovnog osvješćivanja planiranja kao jedinog instrumenta za svrhovit, optimalan, uravnotežen, odmjeren i održiv razvoj određenog teritorija.
Dokumenti Europska povelja o prostornom planiranju, Nova urbana agenda i Amsterdamski pakt kao putokazi za izradu Urbane agende za EU, svaki na svoj način govore o temeljnim vrijednostima prostora i o integrativnom, proaktivnom i participativnom pristupu planiranju njegova razvoja.
Parafrazirajući profesora Antu Marinovića-Uzelca, složit ćemo se da urbanizam i prostorno planiranje počivaju u svojim temeljima ipak na zdravom razumu i dobrom odgoju. Potpuno je razumljiv njegov poznati dodatak ovoj izjavi: „Kako je jednog i drugog, čini se, sve manje, ostajem pesimist.“ Premda naša svakodnevna praksa, a posebice suočavanje s neplanskim intervencijama u prostoru, o čijim razmjerima svjedoči broj zahtjeva za „legalizaciju“, donosi određenu dozu pesimizma i rezignacije, kao struka moramo osvijestiti da je i uloga planera danas zahtjevnija nego ikad prije.
Poznavanje problematike prostora, metodologije planiranja i usklađivanja često suprotstavljenih interesa u prostoru kroz izradu prostornih planova više neće biti dovoljno. Nužan je niz novih znanja, vještina i navika koje moramo usvojiti: od strukturiranja participacijskih procesa i moderiranja složenih rasprava, poznavanja zakonodavstva i metodologije strateškog planiranja, kontinuiranog proučavanja europskih politika koje imaju izravan ili neizravan utjecaj na prostorni razvoj do praćenja mogućnosti financiranja zahvaljujući programskim instrumentima Europske unije. Samo ćemo tako moći onima za koje radimo, a to su društvena zajednica na određenom teritoriju i njezini izabrani predstavnici, pokazati da smo spremni vratiti prostornom planiranju i urbanizmu društvenu ulogu koju zavređuju.
Odabrani međunarodni dokumenti u ovoj publikaciji pokazuju širinu promišljanja i velik broj procesa kojima svojim djelovanjem možemo doprinijeti kao djelatnici javnih službi, urbanisti i prostorni planeri, projektanti, savjetnici, edukatori, predstavnici nevladinog sektora, građani.
Uz aktualne dokumente, odlučili smo se i za objavu prijevoda Atenske povelje iz 1933. godine koja je snažno utjecala na urbanizam i arhitekturu 20. stoljeća i u svojim je osnovnim postavkama, unatoč kritikama, aktualna i danas. Prilika je to i za razmišljanje o kontekstualnim razlikama te za neke buduće razgovore o prostornom planiranju i urbanizmu današnjice, uz sagledavanje jedne druge dinamike današnjeg svijeta, razvijenije svijesti o nužnosti zaštite okoliša i jače razvijene potrebe građana za sudjelovanjem u odlučivanju.
