Potreba izrade Urbane agende za EU proizašla je iz činjenice da već danas više od 70% europskih
stanovnika živi u urbanim područjima, s tendencijom da do 2050. godine to bude i 80%. Urbana područja,
odnosno gradovi s gravitirajućim prigradskim prostorom, kao pokretači gospodarskog rasta i razvoja,
ishodišta zapošljavanja stanovništva i žarišta konkurentnosti, ujedno su prostori izloženi vrlo složenim
izazovima povećane potrošnje energenata, zagađenja, društvene segregacije, nezaposlenosti i siromaštva.
Bez obzira na veličinu, broj stanovnika, položaj, prostorno značenje ili druge posebnosti, provedene analize
i istraživanja upućuju na to da je većina gradova pogođena istim problemima, ali u različitoj mjeri i oblicima
pojavnosti.
Sagledavajući razvojne trendove gradova te izazove koji su im posljedica, ministri nadležni za urbana pitanja
zemalja Europske unije i pridruženih zemalja na neformalnom sastanku održanom 30. svibnja 2016. godine
formalizirali su početak izrade Urbane agende za EU, čime su iskazali jasnu političku podršku daljnjim
aktivnostima usmjerenima k nalaženju odgovora na bitna urbana pitanja vezana za daljnji uravnotežen
razvoj europskog prostora. Sporazum koji su tom prilikom postigli poznat je kao Amsterdamski pakt.
Izrada i provedba europske Urbane agende ovisit će u najvećoj mjeri upravo o aktivnom uključivanju ključnih
dionika urbanih područja usmjerenih na analizu mogućnosti unapređenja zakonodavnog okvira, povećanja
dostupnosti financijskih sredstava iz fondova EU-a te na stvaranje zajedničkih baza znanja s naglaskom
na potrebi razmjene informacija i iskustava. Za pripremu svake prioritetne teme predviđeno je formiranje
radnih skupina – partnerstava čija su uloga i zadaće podrobnije opisani u Programu rada za izradu Urbane
agende za EU, koji je također prilog Amsterdamskog pakta.
Pronalaženje odgovora na prepoznate izazove urbanih područja, a osobito kasnija provedba preporuka i
smjernica kojima će rezultirati razvoj Urbane agende za EU, ovisit će o aktivnom djelovanju i suradnji svih
razina upravljanja, posebno onih dionika koji utječu na kreiranje i realizaciju urbanih politika te praćenje
razvojnih promjena. Iako je Amsterdamski pakt identificirao ključne dionike svih razina i njihove uloge,
pred kreatore nacionalne i lokalne politike stavljena je zadaća da urbane politike razvijaju na integriran i
sveobuhvatan način potičući kontinuiranu suradnju organizacija europske razine, tijela državne uprave,
regionalne/područne i lokalne samouprave, obrazovnog sustava i znanstvene zajednice, nevladinih
organizacija, socijalnih partnera, organizacija civilnog društva te predstavnika privatnog sektora. Konačno,
urbanim politikama europskih gradova ne teži se samo njihovu održivom razvoju u odnosu na prostorne,
okolišne i prirodne vrijednosti već je u središtu procesa dobrobit, dostojanstven, human i ugodan život
građana.
Hrvatski zavod za prostorni razvoj, sudjelujući kao predstavnik Republike Hrvatske u radu Radne skupine
za urbani razvoj Europske unije, ujedno je stručna podrška ministru graditeljstva i prostornog uređenja
koji, djelujući u okviru svoje nadležnosti u područjima prostornog uređenja, graditeljstva, stanovanja i
komunalnoga gospodarstva, znatno utječe na provedbu urbanih politika. Kontinuiranom suradnjom s
drugim resorima nastoji se doprinijeti pronalaženju odgovora na negativne posljedice razvoja potičući
međusektorsku suradnju i otvarajući rasprave.