Što je bila - što jest - što će biti
... U čemu su onda bit i značenje Atenske povelje? Mnoge njezine zasade bile su prisutne i prije, ali
isključivo u sferi strogo stručne i znanstvene bibliografije urbanizma, raštrkane po stručnim (i rijetkim)
časopisima, u specijalističkim knjigama ili u njihovim još specijalnijim poglavljima. Atenska ih je povelja
ujedinila, kratko i sažeto na jednome mjestu proževši ih u mnogočemu potpuno novim duhom. Time – a
istovremeno odbacivši sve one zasade urbanizma koje nisu bile utemeljene na znanstvenom pristupu ili
nisu više slijedile aktualne i goruće probleme urbanizma i gradova s početka dvadesetog stoljeća, a koje
su se uporno održavale u klasičnoj teoriji urbanizma – kao i svojim polemičkim stilom Atenska je povelja
zadobila značenje manifesta, kadrog da uzdrma sve zastarjele i ne više primjerene poglede na urbanizam.
U tom smislu Atenska povelja nije samo stručni dokument nego u dobroj mjeri i politički pledoaje za
društvenim reformama, preduvjetima za izgradnju novoga grada.
Nema sumnje da je u Atenskoj povelji tu i tamo prisutno u određenoj mjeri zanesenjaštvo. Na primjer:
„Arhitektura je ključ za sve“ (91). Što je najgore, doista ima arhitekata koji u to još iskreno vjeruju. Ali,
s malo smisla za stvarnost znat ćemo da je arhitektura daleko od toga da bude takav ključ jer joj je,
čini se, i samoj potreban ključ za oslobađanje od nekih usijanih doktrina, pomodarstva i znanstvene
marginalnosti. No smije li se zamjeriti zbog takva ultrastava ljudima koji su sastavljali Atensku povelju u
vrijeme kad su morali dokazivati ono što je očigledno, a posebno, mogu li im to zamjeriti današnji arhitekti
kad je i dandanas položaj arhitekture svakodnevno ugrožen. U ono je vrijeme bar „akademizam“ držao
čvrste položaje, dok nam danas manjka i taj oslonac. Nismo li svjedoci uvijek ponovnim diletantskim
izborima lokacija, a time i formiranju defektnih struktura gradova i regija, te izvrgnuti namjerama da
se urbanizam svede na ulogu „ucrtavača“ odluka donesenih izvan okvira stručnosti. Ako arhitektura
i nije „ključ za sve“, ipak je bar kvaka na vratima koja vode prema nekim putovima rješavanja mnogih
zamršenih problema čovjeka.
Upravo zbog takvih sve učestalijih pojava, kao i zbog stvarnih neuspjeha urbanizma našeg vremena, ne
smijemo smetnuti s uma uspjehe, a pogotovo nam valja poštovati i braniti djela koja su naši klasici, to
više što su mnoga od njih još aktualna i praksi po svemu sudeći potrebna. ...

Izvod iz članka Ante Marinović-Uzelca: Atenska povelja,
objavljenog u časopisu ARHITEKTURA, broj 189-195, Zagreb, 1984-1985.