U posljednjih 40 godina, od Prve konferencije Ujedinjenih naroda o gradovima – Habitat I, održane
1976. godine u Vancouveru, kada je u urbanim područjima živjelo 37,9% svjetskog stanovništva, svijet
se znatno promijenio. Te su se promjene, i u pozitivnom i negativnom smislu, primarno događale u
gradovima.
Danas više od polovice svjetske populacije živi u gradovima i naseljima, a do 2050. godine očekuje se da
će u njima živjeti najmanje 70% čovječanstva.. Sadašnji trendovi urbanizacije izazov su s kojim se svijet
dosad nije susretao. Gradovi su pokretačka snaga i generatori gospodarskog rasta, no istodobno se oni
suočavaju i s velikim izazovima, od okolišnih do socijalnih problema. Siromaštvo, povećanje nejednakosti,
degradacija okoliša, socijalna i gospodarska isključenost i prostorna segregacija stvarni su problemi
današnjih gradova i spadaju u glavne prepreke u postizanju ciljeva održivog urbanog razvoja širom svijeta.
Svjesne činjenice da se održivi urbani razvoj ne može postići bez bitne promjene načina na koji gradimo
i upravljamo urbanim prostorom, države članice Ujedinjenih naroda na Konferenciji o urbanom razvoju i
stanovanju Habitat III, koja je održana u Quitu u listopadu 2016. godine, usvojile su Novu urbanu agendu
(New Urban Agenda) – zajedničku viziju i političku obvezu za postizanje održivog i transformativnog
urbanog razvoja za idućih 20 godina.
Nova urbana agenda akcijski je usmjeren dokument koji, kao odgovor međunarodne zajednice na rapidni
rast urbanih područja, utvrđuje globalnu strategiju urbanizacije. Kroz Quito deklaraciju o održivim
gradovima i naseljima za sve i Quito plan provedbe, Nova urbana agenda postavlja nova strateška
usmjerenja te globalne ciljeve i prioritete održivog urbanog razvoja preispitujući način na koji planiramo,
razvijamo, gradimo i upravljamo gradovima te kako u njima živimo.
Novu urbanu agendu treba promatrati kao logičan nastavak i dokument koji pridonosi provedbi Programa
za održivi razvoj 2030. Ujedinjenih naroda, koji je donesen 2015. godine i koji je prepoznao snagu gradova
i naselja kao pokretača održivog rasta u budućnosti. Posebice se to odnosi na postizanje cilja 11. –
„osigurati da gradovi postanu uključivi, sigurni, otporni i održivi“ – usmjeravajući planiranje i upravljanje
gradovima tako da njihovi stanovnici mogu uživati dostojanstven život.
Kako se ne može poreći da je urbanizacija osnova socio-ekonomske transformacije, dobrobiti,
blagostanja i napretka te da je neizbježno usko povezana uz razvoj, Nova urbana agenda nastoji dodatno
ojačati njihov međusobni odnos s idejom da ta dva koncepta postanu paralelna sredstva ostvarenja
održivog urbanog razvoja.
I na kraju, riječi Joana Closa, glavnog tajnika konferencije Habitat III i izvršnog direktora UN-Habitata, na
konferenciji Habitat III:
Analizirali smo i raspravljali o izazovima s kojima se suočavaju gradovi te dogovorili zajednički putokaz za
idućih 20 godina. Zato je Nova urbana agenda, iznad svega, opredjeljenje kojim svi zajedno preuzimamo
odgovornost za smjer razvoja našega zajedničkog urbaniziranog svijeta.